IP je akronim od "Ingress Protection" - zaštita od prodiranja čestica. Rangiranjem opreme po skali želi se specificirati otpornost kućišta nekog elektroničkog uređaja na prodiranje čvrstih čestica i čestica vode, i to se utvrđuje u relevantnim i neovisnim institucijama na temelju propisanih testova.

Svaki se IP stupanj sastoji od dvije odvojene mjere:

Prvi broj označava razinu zaštite od čvrstih čestica ili prašine

0 - bez zaštite
1 - zaštita od čvrstih čestica do 50 mm
2 - zaštita od čvrstih čestica do 12 mm
3 - zaštita od čvrstih čestica do 2,5 mm
4 - zaštita od čvrstih čestica do 1 mm
5 - zaštita od prašine, ograničen ulaz čestica bez štetnih naslaga
6 - potpuna zaštita od prašine

Drugi broj predstavlja razinu zaštite od vode ili tekućina

0 - bez zaštite
1 - zaštita od vertikalno padajućih kapi tekućine
2 - zaštita od direktnog prskanja tekućine do 15° od vertikale
3 - zaštita od direktnog prskanja tekućine do 60° od vertikale
4 - zaštita od direktnog prskanja tekućine iz svih smjerova (dozvoljen je limitirani prodor bez štetnog utjecaja)
5 - zaštita od mlaza tekućine niskog pritiska iz svih smjerova (dozvoljen je limitirani prodor bez štetnog utjecaja)
6 - zaštita od mlaza tekućine visokog pritiska iz svih smjerova (dozvoljen je limitirani prodor bez štetnog utjecaja)
7 - zaštita od potapanja u tekućinu između 15 cm i 1 m
8 - zaštita od dugotrajnog potapanja pod pritiskom

Za ured i većinu trgovina IP34 je sasvim u redu, ali ako nabavljate opremu za skladište ili pogon, neka ta oprema ima bar IP54 specifikaciju.

Studije su pokazale da prosječni radnik koji radi s uređajem pogonjenim baterijom gubi oko 20 - 30 minuta kad mu se isprazni baterija. Lako je izračunati koliko je to radnih sati godišnje, ako uzmete u obzir broj radnika/uređaja (najčešće prijenosnih terminala) i mogućnost pražnjenja baterije jednom u smjeni. Zato je veliki kapacitet baterija koje koristi naša oprema (CipherLab terminali i svi mobilni printeri u ponudi) izuzetno važna karakteristika.

Najprije, treba razlikovati bateriju i članak - članak je jedna energetska jedinica, a baterija može sadržavati dva ili više članaka. Broj ciklusa punjenja i pražnjenja prije nego što se deklarirani kapacitet smanji sa 100% na 80% je rok trajanja baterija. Voltaža se odnosi na jedan članak, a zbroj voltaža pojedinih članaka daje voltažu baterije. Energetska gustoća je broj vat-sati po kilogramu. Pojam samopražnjenja se odnosi na postotak kapaciteta koji će se isprazniti dok baterija nije aktivna.

Proizvođači preporučuju da novu bateriju inicijalno punimo 24 sata (sporo). U tom se procesu svaki članak u bateriji pravilno aktivira a voltaža se ujednačuje, što bateriju čini pouzdanijom.

Ne postoji standard za rangiranje kapaciteta baterija - neki proizvođači navode kapacitet na temelju postotka aktivnog materijala u elektrodama; ti su kapaciteti obično viši nego što se uočava kod korištenja. Drugi koriste minimalni kapacitet baterija, i te baterije obično imaju više performanse od očekivanih..

Spomenuta tri tipa baterija korištena u području automatske identifikacije su:

NiCd ili Nikal-kadmij

Najstariji tip relativno niske energetske gustoće. Sadrži toksične metale pa s ekološkog aspekta nije najbolje rješenje. Ove su baterije podložne "memorijskom efektu", a kod dužeg stajanja gube energiju. Nivo samopražnjenja je 1% dnevno, a jedan članak u bateriji se može puniti oko 1000 puta. Relativno niska cijena i vrijeme brzog punjenja od 1,5 sata su razlog što se ovaj tip baterija i dalje koristi.

NiMH ili Nikal-Metal Hydride

U usporedbi s NiCd baterijama, NiMH baterije imaju višu energetsku gustoću, odnosno skoro dvostruki kapacitet ali s reduciranim vijekom trajanja. Mogu se puniti i prazniti oko 500 puta prije pada kapaciteta. I nivo samopražnjenja im je veći, 3-10% dnevno. Vrijeme punjenja članka je 2 - 3 sata, a tvrdi se da ove baterije ne pate od memorijskog efekta. Pozitivno je i to što NiMH baterija ne sadrži otrovne metale.

Li-ion ili Lithium Ion

Najveći kapacitet i mala težina su najveće prednosti ovih baterija. Kapacitet im je obično dvostruko veći od tipične NiMH baterije, uz tri puta veći nazivni napon (3.6V u odnosu na 1.25V). Li-ion baterija ne pati ni od memorijskog ni od kristalizacijskog efekta, pa se može puniti bilo kada, bez periodičkog pražnjenja. Sama tehnologija je osjetljiva na pretjerano punjenje, ali je zato praktički svaka Li-ion baterija zaštićena elektroničkim sklopom. Ima relativno dug životni vijek (500-1000 ciklusa), no treba dodati da je ova tehnologija još u razvoju pa će i specifikacije vremenom biti drugačije (bolje).

Memorijski efekt: kod NiMH i NiCd baterija često se spominje "memorijski efekt”, pa se pretpostavlja da će se baterija napuniti samo onoliko koliko se prošli puta ispraznila. Zapravo se ne radi o stvarnoj memoriji baterije. Ako se Nikal -Cd, -Mh baterija prepuni, ona će razviti pad voltaže zbog kojeg će se baterija brže isprazniti, odnosno uređaj napajan baterijom će ranije detektirati da je baterija prazna, iako to zapravo nije slučaj. Taj će se efekt nakon potpunog pražnjenja baterije poništiti.

Prijenosni bar-kod terminali su opremljeni procesorom, memorijom, tastaturom, zaslonom, ugrađenim bar-kod čitačem i različitim mogućnostima komunikacije s host računalom (RS232, IR, Bluetooth, WiFi). Navedimo neke od najznačajnijih primjena:

Inventure u trgovinama i skladištima su znatno brže i točnije ako se koriste prijenosni terminali - mogućnost pogreške se svodi na minimum (ljudski faktor), a brzina rapidno raste.

Prijem robe - potrebno je omogućiti brzu i točnu kontrolu prispjele robe kao i predvidjeti njeno pohranjivanje odnosno uskladištenje. Tom se prilikom kontrolira i kvaliteta bar kod zapisa, te se može brzo reagirati dodjeljujući nove naljepnice s ispravnim bar kodom.

Izdavanje robe - prema narudžbenici koja se nalazi u terminalu i informaciji gdje se roba nalazi u skladištu može se brzo i točno prikupiti i otpremiti naručenu robu. Istovremeno ili nekoliko trenutaka iza pristupa računalu može se dobiti otpremnica i račun.

Osnovna sredstva obilježena bar kodom mogu se kontrolirati, na brz i jednostavan način.

Ambulantna ili mobilna prodaja uspješno se provodi koristeći sustav kojem osnova prijenosni terminal. Terminal treba imati mogućnost priključka mobilnog printera.

Očitavanje brojila za plin, vodu, struju itd. - inkasator s terminalom u ruci brzo i točno očitava unošenje stanja brojila odnosno potrošnje, jer ga sam terminal vodi i kontrolira. Po povratku inkasatora u centralu moguće je odmah distribuirati račune, na primjer za potrošenu energiju.

Provjera cijena - cijene na artiklima i regalima u trgovinama bi trebale biti iste. Prijenosnim terminalom koji ima u sebi pohranjene sve aktikle i cijene određene trgovine, može se brzo i točno provjeriti cijene na policama.

Na tržištu ćete se susresti s više tipova bar-kod čitača, a svaki od njih koristi ponešto različitu tehnologiju za čitanje i dekodiranje kodova: čitači u obliku olovke ("wand"), laserski čitači, CCD i čitači s ugrađenom kamerom.

Čitači u obliku olovke imaju ugrađen izvor svjetla i foto diodu u vrhu olovke. Da biste pročitali kod treba vući olovku preko svih elemenata bar-koda, neprekinutim pokretom jednolike brzine (upravo je ovaj zahtjev jedan od najznačajnijih razloga napuštanja ovakvih čitača). Foto dioda mjeri intenzitet reflektiranog svjetla odnosno na temelju valne duljine mjeri širinu tamnih i svijetlih elemenata bar koda. Tamni elementi bar koda ("štapići") apsorbiraju svjetlost a praznine između njih svjetlost reflektiraju, pa je električki signal generiran foto diodom točan duplikat niza elemenata u bar-kodu.

Laserski čitač funkcionira na isti način osim što kao izvor svjetla koristi lasersku zraku će preko bar koda raširiti ogledalo ili rotirajuća prizma. I ovdje se foto dioda koristi za mjerenje intenziteta reflektiranog svjetla. Svjetlo koje emitira čitač se podešava na specifičnu frekvenciju, a foto dioda će samo nju detektirati. Pen type readers and laser scanners can be purchased with different resolutions to enable them to read bar codes of different sizes. The scanner resolution is measured by the size of the dot of light emitted by the reader. The dot of light should be equal to or slightly smaller than the narrowest element width ("X" dimension). If the dot is wider than the width of the narrowest bar or space, then the dot will overlap two or more bars at a time thereby causing the scanner to not be able to distinguish clear transitions between bars and spaces. If the dot is too small, then any spots or voids in the bars can be misinterpreted as light areas also making a bar code unreadable. The most commonly used X dimension is 13 mils (roughly 4 printer dots on a 300 DPI printer). Because this X dimension is so small, it is extremely important that the bar code is created with a program that creates high resolution graphics (like B-Coder).

CCD čitači(Charge Coupled Device) readers use an array of hundreds of tiny light sensors lined up in a row in the head of the reader. Each sensor can be thought of as a single photo diode that measures the intensity of the light immediately in front of it. Each individual light sensor in the CCD reader is extremely small and because there are hundreds of sensors lined up in a row, a voltage pattern identical to the pattern in a bar code is generated in the reader by sequentially measuring the voltages across each sensor in the row. The important difference between a CCD reader and a pen or laser scanner is that the CCD reader is measuring emitted ambient light from the bar code whereas pen or laser scanners are measuring reflected light of a specific frequency originating from the scanner itself. Camera-Based Readers The fourth and newest type of bar code reader currently available are camera-based readers that use a small video camera to capture an image of a bar code. The reader then uses sophisticated digital image processing techniques to decode the bar code. Video cameras use the same CCD technology as in a CCD bar code reader except that instead of having a single row of sensors, a video camera has hundreds of rows of sensors arranged in a two dimensional array so that they can generate an image. The factors that make a bar code readable are: an adequate print contrast between the light and dark bars and having all bar and space dimensions within the tolerances for the symbology. It is also helpful to have sharp bar edges, few or no spots or voids, a smooth surface and clear margins or "quiet zones" at either end of the printed symbol. Interfacing a bar code reader to a PC All application programs support bar code reading as long as you have the right equipment. Bar code readers are available with two types of output - either "keyboard wedge" output or RS232 output. The bar code readers with keyboard wedge output plug directly into the keyboard port on your PC and they also provide a pigtail connector so that you can plug in your keyboard at the same time. When you scan a bar code with the keyboard wedge bar code reader, the data goes into the computer just as if it were typed in on the keyboard. This makes it extremely easy to interface the bar code reader to any application that is written to accept keyboard data. The keyboard wedge interface is extremely simple however it has a few drawbacks. If you swipe a bar code, the cursor has to be in the correct input field in the correct application otherwise you end up reading bar code data into whatever application has the focus. This can cause all sorts of potential problems as you can imagine. The keyboard output also is limited in that you cannot modify the data in any way before sending it into the program that is to receive the data. For example, if you needed to parse a bar code message into multiple pieces or remove some of a bar code message or add in a date or time stamp you would not be able to with a normal keyboard wedge reader. The other possible output option is to get a bar code reader with an RS232 or "Serial" interface. With these types of bar code readers, you connect the reader to an available serial port on the back of your PC. You would then need a program called a "Software Wedge" to take the data from the bar code reader and feed it to the application where you want the data to go. The disadvantage to this approach is that it is a little more complex however you gain much more control over how and where your data ends up when you read a bar code.

Postoje dvije vrste imager čitača: linear i "area" imageri. Linear imager koristi jednu liniju CCD ili metal oxide semiconductor (CMOS) senzora koji zajedno očitavaju sekciju linearnog bar-koda i zatim prevode tu sliku u podatak razumljiv računalu. Linear imager nije prikladan za snimanje potpisa ("signature capture") ili slika baš zbog tog ograničenja na jednu liniju.

Area imager ima polja CCD ili CMOS senzora koji mogu pročitati 1D ili 2D bar-kod, snimiti potpis ili sliku.

Senzori: dva najpopularnija tipa za image capture i kod linear i area imagera su CCD i CMOS. CMOS senzori su manji i nešto skuplji. U usporedbi s CCD senzorima proizvode sliku lošije kvalitete a troše više energije. CCD-bazirani sustav daje višu kvalitetu uz manju potrošnju energije, pa su zasada poželjniji u mobilnim računalima i skenerima.

Termo-transfer printeri

trebaju specijalnu traku s bojom (carbon ribbon) koja se pod utjecajem topline otapa i prenosi na podlogu. Otuda i potječe naziv "termal transfer." Te trake mogu biti različitih boja, pa korisnik nije tehnologijom ograničen samo na crnu. Otisak je vrlo jasan i čist, zato je ova metoda puno bolja za sitan tekst i kodove visoke rezolucije. Trajnost etikete ne ovisi o osvjetljenju i toplini, etiketa otisnuta termo-transfer metodom bit će nepromijenjena i nakon dugog niza godina.

Osim toga, termo-transfer printeri mogu printati na više podloga: termo papir (bez TT trake), običan papir, razne vrste sintetike, tekstil... Potrebno je samo uz svaku podlogu koristiti odgovarajuću vrstu termo-transfer trake s bojom. Moći ćete isti printer koristiti za više namjena, npr. za tisak trajnih deklaracija proizvoda, etiketa s adresama za pošiljke koje odlaze iz skladišta, i vlastitih sintetičkih inventurnih oznaka za sva osnovna sredstva.

Direkt termal ili termo printeri

mogu koristiti jedino specijalni papir koji se aktivira pod utjecajem topline. Ne treba im nikakva boja, ali otisak može biti samo crn (osim u slučaju specijalnog "ColorPos" termo papira kakav koriste neki TPG POS printeri). Osim toga, otisak nije tako oštar kao kod termo-transfera. S vremenom, termo etiketa će promijeniti boju i kontrast, osobito ako je izložena toplini ili svjetlu. Kako brzo će se to dogoditi ovisi i o kvaliteti samog termo papira i količini svjetla ili topline.

Tisak termo metodom je popularan u industriji hrane jer većina proizvoda označena naljepnicom neće biti izložena toplini niti suncu, a neće ni stajati dovoljno dugo da bi promijenila svojstva. Drugo tipično područje primjene je pošta i transport - paketi, pisma neće biti u tranzitu dugo pa je dovoljno označiti ih etiketama kraćeg vijeka trajanja. Prednost ove metode je jednostavnost upotrebe i niža cijena printera.

O cijeni

Ne može se općenito tvrditi da je termo metoda tiska jeftinija od termo-transfer metode jer predstavlja veće opterećenje za glavu printera. Budući da termo glava dolazi u direktan kontakt s papirom, pravi termo printeri koriste otporniju glavu za tisak nego termo-transfer modeli. Ipak se zbog grubosti površine papira glava brže potroši, pa u kalkulaciju isplativosti treba uračunati češće promjene termo-glave.

Dakle, kod termo tiska imate jeftiniji printer, samo termo naljepnice (koje su skuplje od običnih papirnatih) bez termo-transfer trake i češće promjene termo-glave.

Kod termo-transfer metode, printeri su nešto skuplji, treba nabaviti dvije vrste potrošnog materijala (naljepnice i TT traku s bojom), ali će se glava printera mnogo rjeđe mijenjati jer je zaštićena finim filmom termo-transfer trake.

Bez obzira na cijenu, važni kriteriji su sažeti u nekoliko pitanja:

• Mora li vijek trajanja etikete biti dulji od nekoliko mjeseci?
• Hoće li etiketa biti izložena suncu ili nekom izvoru topline?
• Hoće li bar-kod simbol biti visoke gustoće (otisnut na malom prostoru)?
• Želite li tiskati u nekoj drugoj boji, osim crne?
• Namjeravate li korisiti druge podloge osim papira - sintetičke naljepnice, PET privjesnice, trake za ušivne etikete i slično?

Ako je odgovor potvrdan na bilo koje od ovih pitanja, onda je za vas termo-transfer printer bolji izbor.

Koliko etiketa treba otisnuti u jednom danu?

Ako se radi o više od 100 metara naljepnica dnevno, onda vam treba industrijski printer. Ako je vaša potrošnja manja od 100 m dnevno, onda je dovoljan manji desktop printer. Imajte u vidu da ova procjena vrijedi samo za Citizen desktop printere CLP 521, CLP 621 i CLP 631 koji su opremljeni izuzetno kvalitetnim metalnim mehanizmom i mogu podnijeti daleko veće opterećenje od većine manjih printera koji se nude na našem tržištu. Tipični predstavnici desktop klase, sastavljeni uglavnom od plastičnih dijelova (da bi zadržali što nižu cijenu) namijenjeni su tisku do nekoliko stotina, a ne tisuća naljepnica dnevno.

Koja je maksimalna širina i visina etikete? Koja je minimalna širina i visina?

Najčešća širina glave bar-kod printera je oko 105 mm (4"), a postoje i modeli veće ili manje širine ispisa. Ono što je uobičajeno obično ima i manju cijenu, dok su 6" i 8" printeri znatno skuplji. Ako sav sadržaj koji morate otisnuti može stati na etikete do 105 mm širine, nemojte nabavljati printer šireg ispisa - mogućnost koju nećete trebati, a skupo ćete je platiti. Osim same cijene printera, veća je i cijena šire naljepnice i širih i termo-transfer traka.

Neki korisnici printera zaista trebaju jako velike etikete, pa je za njih "wide-web" printer jedino rješenje. Takav printer onda mora imati dovoljno memorije za procesiranje veće količine podataka poslane za tisak.

Na kraju, različiti printeri dozvoljavaju različite minimalne visine etiketa - nemaju svi jednaku mogućnost detekcije početka slijedeće etikete. Ako namjeravate koristiti vrlo male etikete, ovo je svakako karakteristika na koju treba obratiti pažnju.

Hoćete li printati grafiku ili vrlo guste bar-kodove?

Standardna rezolucija termo i termo-transfer printera je 200 dpi (8 točaka po milimetru); već ova uobičajena rezolucija omogućava tisak prilično sitnih slova. Ipak, ono što je čitko za ljudske oči ne mora biti dovoljno za bar-kod skenere koji ovise o pravilnom odnosu crnih i bijelih elemenata u bar-kod simbolu. Da biste postigli visoku jasnoću grafičkih simbola i visoku čitljivost gusto otisnutog barkoda, treba vam printer rezolucije 300 dpi ili više.

Kako će printer biti spojen u sustav?

Citizen printeri mogu biti spojeni putem USB, brzog paralelnog, serijskog, bežičnog 802.11b ili Ethernet porta. Ovisno o modelu, te su mogućnosti spajanja ili standardno ugrađene u printer, ili su opcije koje se mogu dodati i naknadno.

Hoće li printer imati pristup računalu?

Ako ne, onda vam možemo ponuditi printer s K-012 Plus "pametnom" tipkovnicom. Zajedno s programom pohranjenim na tipkovnici, oni čine samostalni sustav za tisak kojem računalo nije potrebno.